Parno čišćenje fasade bez kemikalija — uklanjanje prljavštine, algi i naslaga vodenom parom | Moj Majstor

Kako izgleda parno čišćenje fasade bez kemikalija

Što dobivate

• Pregled i procjenu fasadne podloge
• Čišćenje zagrijanom vodenom parom bez klasičnih kemijskih sredstava
• Kontrolirano uklanjanje prljavštine i određenih organskih naslaga
• Završno ispiranje ili uklanjanje ostataka i pregled površine

Parno čišćenje fasade započinje detaljnim pregledom površine. Utvrđuje se vrsta fasade, završne žbuke ili obloge, njezina starost i stanje. Posebno se provjerava postoje li pukotine, odvajanje žbuke, ljuštenje, labavi dijelovi, oštećeni kutovi ili mjesta kroz koja bi voda mogla prodrijeti u konstrukciju. Ako je završni sloj već oslabljen, parno čišćenje može zahtijevati drugačiji postupak ili se odgađa dok se oštećenje ne sanira. Pregledava se i vrsta zaprljanja. Na fasadi se mogu nalaziti prašina, zemlja, čađa, masne naslage, alge, mahovina, ostaci atmosferskog onečišćenja i druge nečistoće. Različite naslage različito reagiraju na temperaturu i vlagu. Posebno se procjenjuje mogu li se ukloniti bez kemijskog sredstva. Parno čišćenje nije univerzalna metoda za svaku vrstu mrlje. Ako je fasada trajno obojena, kemijski promijenjena ili je zaprljanje duboko prodrlo u materijal, rezultat može biti ograničen. Prije početka rada štite se prozori, vrata, klupčice, ventilacijski otvori, vanjske utičnice, rasvjetna tijela, kamere, senzori, klima-uređaji i druga oprema. Posebno se pazi da para i kondenzirana voda ne uđu u električne ili osjetljive komponente. Ako se uz fasadu nalaze biljke, namještaj, vozila ili drugi predmeti, pomiču se ili štite. Područje ispod fasade priprema se za kontrolirano otjecanje vode. Iako se koriste male količine vode u odnosu na klasično pranje, kondenzacija i uklonjena prljavština mogu stvarati otpadnu vodu. Posebno treba paziti gdje će ona završiti. Nakon pripreme odabire se način rada parnog uređaja. Temperatura, tlak, protok pare i udaljenost mlaznice prilagođavaju se fasadnom materijalu. Ne treba koristiti najvišu temperaturu samo zato što uređaj to omogućuje. Visoka temperatura može omekšati neke premaze, utjecati na boju ili uzrokovati toplinski šok na osjetljivim površinama. Posebno se pazi na stare fasade i površine s već oslabljenom završnom obradom. Prije čišćenja cijele površine izvodi se probni tretman na manje vidljivom dijelu. Testni dio omogućuje provjeru kako podloga reagira na temperaturu i vlagu.

Promatra se mijenja li se boja, tekstura, sjaj ili prionjivost završnog sloja. Ako se pojave promjene, parametri se smanjuju ili se odabire druga metoda. Ne treba nastaviti s istim postupkom ako test pokaže oštećenje površine. Nakon uspješnog testa pristupa se čišćenju. Para se usmjerava prema zaprljanoj površini kontroliranim pokretima. Posebno se izbjegava dugotrajno zadržavanje mlaznice na jednom mjestu. Cilj je omekšati naslagu i odvojiti je od podloge, a ne zagrijavati fasadu više nego što je potrebno. Udaljenost mlaznice određuje se prema temperaturi i tlaku uređaja. Što je temperatura viša i mlaz koncentriraniji, potrebno je pažljivije kontrolirati udaljenost. Kod dekorativnih žbuka posebno se pazi na strukturu granulata. Prejak ili predug tretman može promijeniti izgled završne površine. Kod kontaktnih fasada treba voditi računa o slojevima ispod završne žbuke. Iako parno čišćenje koristi manje vode od klasičnog visokotlačnog pranja, para i kondenzat ipak mogu dospjeti u pukotine i oštećene dijelove. Zato se otvorene pukotine i odvojeni dijelovi ne tretiraju agresivno. Posebno se obrađuju područja s algama. Toplina može pomoći pri uklanjanju površinskih organskih naslaga, ali bez kemijskog sredstva nije zajamčeno potpuno uklanjanje svih mikroorganizama. Ako se alge ili plijesan nalaze dublje u površini, rezultat može biti ograničen. Važno je razlikovati površinsku prljavštinu od trajnog biološkog problema. Ako se organsko onečišćenje brzo vraća, potrebno je provjeriti vlagu, zasjenjenost i odvodnju. Samo parno čišćenje neće ukloniti uzrok ponovnog rasta. Kod mahovine se prvo uklanja površinski sloj, a zatim se ostaci obrađuju parom. Posebno se pazi da se korijenje ili naslage ne povuku zajedno s dijelovima labave fasade. Ako je mahovina čvrsto povezana s oštećenom podlogom, potrebno je prvo procijeniti stanje fasade. Kod čađe se parom može omekšati dio naslage. Međutim, neke čađe i masne naslage mogu zahtijevati dodatnu metodu čišćenja. Ako se čađa nalazi duboko u poroznoj površini, potpuno uklanjanje bez kemijskog sredstva možda neće biti moguće.

Rezultat treba procijeniti nakon sušenja. Kod masnih naslaga para može pomoći omekšavanju, ali bez odgovarajućeg sredstva dio masnoće može ostati na površini. Posebno se testira manji dio prije obrade cijele fasade. Kod prirodnog kamena parno čišćenje može biti prikladno za određene vrste kamena, ali temperatura i postupak moraju odgovarati konkretnom materijalu. Neke kamene površine mogu imati premaze, impregnacije ili osjetljive spojeve. Posebno treba paziti na vapnenac, mramor i druge materijale osjetljive na toplinu, kemijske promjene ili nagle temperaturne razlike. Kod obojene fasade potrebno je provjeriti otpornost premaza. Toplina može utjecati na neke premaze, osobito ako su stari, ispucali ili slabo prionuti. Ne treba tretirati cijelu površinu prije probnog rada. Kod drvenih fasadnih elemenata para zahtijeva dodatni oprez. Drvo može upiti vlagu i reagirati na temperaturu. Posebno se kontrolira sadržaj vlage i stanje završnog premaza. Kod drvenih obloga treba izbjeći predugo zadržavanje pare na jednom području. Nakon čišćenja drvo mora imati mogućnost pravilnog sušenja. Kod metalnih fasadnih elemenata treba uzeti u obzir završnu boju i mogućnost korozije. Ako para ukloni zaštitni sloj ili ošteti boju, metal može postati osjetljiviji na vlagu. Posebno se provjeravaju spojevi i rubovi. Kod aluminija se također provjerava stanje završne obrade. Kod staklenih fasadnih elemenata para može biti učinkovita za određene naslage, ali treba paziti na brtve, folije, premaze i nagle temperaturne promjene. Posebno se kontroliraju spojevi stakla i okvira. Ako se para usmjeri izravno u spoj, može doći do prodora vlage. Kod fasade uz prozore posebno se pazi na brtvljenje oko okvira. Para ne treba usmjeravati izravno u otvorene spojeve. Ako je brtva oštećena, prethodno se treba sanirati. Posebno se štite ventilacijski otvori. Para ne smije prodrijeti u ventilacijski kanal ili unutrašnjost objekta. Ako se na fasadi nalaze vanjske jedinice klima-uređaja, mlaz se ne usmjerava prema elektroničkim komponentama. Klima-uređaji mogu imati osjetljive električne i elektroničke dijelove. Posebno se provjerava zaštita vanjske jedinice prije početka rada. Nakon prvog prolaza procjenjuje se rezultat.

Ako je naslaga omekšana, može se ukloniti krpom, četkom ili odgovarajućim postupkom. Alat za mehaničko uklanjanje mora odgovarati površini. Tvrda četka može oštetiti dekorativnu žbuku. Posebno se pazi na granulirane završne slojeve. Ako je potrebno više prolaza, temperatura i vrijeme tretmana ne povećavaju se automatski. Bolje je ponoviti kraći i kontrolirani prolaz nego pregrijavati površinu. Kod tvrdokorne prljavštine može biti potrebno kombinirati paru s nježnim mehaničkim čišćenjem. Ako bez kemijskog sredstva nije moguće postići željeni rezultat, korisniku se treba jasno navesti ograničenje postupka. Parno čišćenje bez kemikalija može biti korisno za određene vrste prljavštine, ali nije zamjena za svaki drugi način čišćenja. Nakon uklanjanja naslaga površina se po potrebi briše ili ispire malom količinom čiste vode. Cilj je ukloniti ostatke odvojene prljavštine. Ako se koristi samo para, dio kondenzirane vode može ostati na fasadi. Površina se ostavlja da se prirodno osuši. Posebno se izbjegava zatvaranje ili premazivanje fasade dok je još vlažna. Vrijeme sušenja ovisi o temperaturi, vlažnosti zraka, vjetru i upojnosti podloge. Nakon sušenja fasada se ponovno pregledava. Mokra površina može privremeno izgledati tamnije i ujednačenije nego nakon potpunog sušenja. Konačna procjena boje i čistoće radi se na suhoj površini. Posebno se provjerava jesu li ostale mrlje, sjene ili neujednačene zone. Ako su ostale trajne promjene boje, one se ne moraju moći ukloniti čišćenjem. U tom slučaju može biti potrebna obnova završnog sloja ili bojanje. Pranje ne treba koristiti kao zamjenu za fasadersku sanaciju. Nakon čišćenja pregledavaju se prethodno skrivena oštećenja. Posebno se mogu uočiti pukotine, odvajanje žbuke, tragovi vlage i oštećeni kutovi. Ako se pronađu takvi problemi, potrebno ih je evidentirati i prema potrebi sanirati. Kod fasada s toplinskom izolacijom posebno se provjerava postoji li sumnja na prodor vlage iza završnog sloja. Ako je voda prodrla kroz pukotine ili oštećene spojeve, potrebno je omogućiti sušenje i utvrditi stanje slojeva. Kod parnog čišćenja bez kemikalija treba paziti i na okoliš. Iako se ne koriste klasična sredstva za čišćenje, uklonjena prljavština i voda i dalje mogu sadržavati nečistoće s fasade. Otpadnu vodu treba kontrolirano usmjeriti i zbrinuti prema lokalnim zahtjevima. Posebno treba paziti da prljavština ne dospije u oborinsku odvodnju bez odgovarajuće kontrole kada je to problematično.

Kod viših objekata potrebno je osigurati siguran pristup fasadi. Mogu se koristiti odgovarajuće skele, platforme ili druga oprema prema visini i uvjetima rada. Ne treba raditi na visini iz nestabilnog položaja. Posebno se kontrolira područje ispod mjesta rada zbog pada kapljica i odvojenih naslaga. Ako se koristi teleskopska oprema sa zemlje, također treba kontrolirati smjer mlaza i sigurnost okolnog prostora. Nakon završetka čišćenja uklanja se zaštita s prozora i opreme. Posebno se provjerava jesu li ostali tragovi vode na staklu ili metalnim elementima. Prozori i klupčice po potrebi se dodatno prebrišu. Vanjska oprema vraća se u prvobitno stanje. Ako je tijekom rada privremeno isključena neka oprema, njezino ponovno uključivanje treba provjeriti prema uputama. Nakon potpunog sušenja može se procijeniti treba li fasadu dodatno zaštititi. Ako se planira impregnacija ili novi završni premaz, prvo treba provjeriti je li površina potpuno suha i kompatibilna s odabranim proizvodom. Parno čišćenje bez kemikalija ne znači da je svaka naknadna zaštita nepotrebna. Na izloženim fasadama može biti korisna odgovarajuća zaštita, ali ona se bira prema vrsti završnog sloja. Ako se alge i mahovina brzo vraćaju, potrebno je analizirati izvor vlage. Posebno se pregledavaju oluci, odvodne cijevi, klupčice i spojevi s krovom. Voda koja stalno teče po fasadi može ponovno stvoriti prljave tragove. Kod sjevernih i zasjenjenih strana fasade organsko onečišćenje može se pojavljivati češće zbog duljeg zadržavanja vlage. U takvim slučajevima redovito održavanje može biti potrebno češće.