Ugradnja bakrenog žlijeba — stručni savjeti, montaža, spojevi i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda ugradnja bakrenog žlijeba

Što dobivate

• Preciznu izmjeru krova i planiranje sustava odvodnje
• Montažu nosača i pravilno pozicioniranje bakrenog žlijeba
• Izradu i spajanje kutova, završetaka i slivnika
• Ugradnju odvodnih cijevi i završnu provjeru protoka vode

Ugradnja bakrenog žlijeba započinje pregledom krova i strehe. Utvrđuju se duljine krovnih ploha, nagibi, oblik krova, položaj uglova i mjesta na kojima će se voda odvoditi. Posebno se određuju položaji slivnika i vertikalnih odvodnih cijevi. Kod većih krovova provjerava se treba li predvidjeti više odvodnih mjesta kako bi se osigurao dovoljan kapacitet odvodnje tijekom obilnih oborina. Pregledava se podloga na koju će se pričvrstiti nosači. Kod postojeće kuće provjerava se stanje strešne daske, rogova i drugih elemenata koji prihvaćaju nosače. Ako je podloga oštećena zbog vlage ili truljenja, potrebno ju je sanirati prije montaže. Ako se mijenja stari žlijeb, postojeći elementi demontiraju se u potrebnom opsegu. Nakon uklanjanja provjerava se stanje skrivenih dijelova strehe i krovne limarije. Posebno se pregledava područje na kojem je ranije dolazilo do curenja. Odabire se odgovarajući bakreni profil. Dimenzije žlijeba i odvodnih cijevi moraju odgovarati površini krova i količini oborinske vode. Mogu se koristiti različiti polukružni i drugi profili, ovisno o sustavu. Debljina bakrenog lima odabire se prema zahtjevima konkretnog sustava i načinu izvedbe. Prije montaže određuje se nagib žlijeba. Žlijeb mora imati kontinuirani pad prema slivniku. Kod dužih dionica položaj slivnika može se odrediti tako da se smanji duljina pojedine dionice i osigura pravilno otjecanje. Početna i završna visina označavaju se na podlozi. Nosači se postavljaju prema tehničkim zahtjevima konkretnog sustava. Njihov razmak prilagođava se profilu žlijeba, duljini dionice i očekivanom opterećenju.

Posebno se provjeravaju nosači u području slivnika, kutova i završetaka. Nosači se pričvršćuju u odgovarajuću nosivu podlogu. Ne treba ih učvršćivati samo u završnu oblogu koja nema dovoljnu nosivost. Nakon postavljanja nosača provjerava se njihov nagib i položaj. Bakreni elementi pripremaju se prema izmjerenim dimenzijama. Režu se odgovarajućim alatom kako bi se smanjila mogućnost deformacije i oštećenja materijala. Nakon rezanja rubovi se čiste od srha i metalnih ostataka. Posebno treba ukloniti ostatke koji bi mogli završiti u odvodu. Ravne bakrene trake oblikuju se prema profilu i detaljima krova kada se žlijeb izrađuje na licu mjesta. Kod sustavnih elemenata priprema se njihovo međusobno spajanje. Elementi se postavljaju u nosače i poravnavaju prema predviđenom nagibu. Ako je žlijeb sastavljen od više dionica, spojevi se izvode odgovarajućom tehnikom. Ovisno o sustavu i zahtjevima limara mogu se koristiti lemljeni, mehanički ili drugi prikladni spojevi. Posebno se pazi na vodonepropusnost. Kod lemljenih spojeva površine moraju biti pravilno pripremljene i očišćene. Lem se nanosi tako da spoj bude kontinuiran i bez praznina. Nakon hlađenja pregledava se cijela linija spoja. Kod mehaničkih spojeva koriste se odgovarajući elementi i brtvljenje predviđeno za bakreni sustav. Posebno treba uzeti u obzir toplinsko rastezanje bakra. Bakar mijenja dimenzije s promjenama temperature pa duge dionice moraju imati mogućnost predviđenog pomicanja. Spojevi, nosači i eventualni dilatacijski elementi izvode se tako da ne stvaraju nepotrebna naprezanja u žlijebu. Kruto fiksiranje cijele duge dionice može dovesti do deformacije ili oštećenja spojeva. Na krajevima se ugrađuju završne kapice.

One se pravilno spajaju sa žlijebom i vodonepropusno zatvaraju. Posebno se provjerava završetak na strani suprotnoj od slivnika kako bi se spriječilo curenje. Na uglovima se ugrađuju kutni elementi ili se izrađuju limarski kutovi. Unutarnji kutovi posebno zahtijevaju pažljivu izvedbu jer mogu primati veću količinu vode. Spoj kutnog elementa s ravnim dionicama mora biti vodonepropusan. Ako se kut izrađuje iz jednog komada bakra, materijal se oblikuje bez pretjeranog istezanja ili stanjivanja. Na predviđenom mjestu ugrađuje se slivnik. Otvor za slivnik izrađuje se prema konkretnom promjeru odvodne cijevi. Rub otvora obrađuje se tako da nema oštrih dijelova ili mjesta na kojima bi se voda zadržavala. Slivnik se povezuje sa žlijebom odgovarajućim spojem. Posebno se provjerava da nagib cijele dionice vodi prema slivniku. Na slivnik se povezuje bakrena odvodna cijev. Cijev se vodi okomito uz fasadu ili prema projektiranoj trasi. Ako je potrebno zaobići strehu, vijence ili druge istaknute elemente, koriste se odgovarajuća koljena. Koljena se međusobno povezuju tako da je protok vode nesmetan. Odvodna cijev pričvršćuje se obujmicama. Razmak obujmica prilagođava se visini objekta, promjeru cijevi i sustavu montaže. Obujmice moraju držati cijev stabilnom, ali omogućiti predviđeno toplinsko pomicanje. Posebno se kontrolira spoj cijevi sa slivnikom. Na dnu odvodne cijevi izvodi se završetak prema predviđenom sustavu odvodnje. Voda se može usmjeriti prema oborinskoj kanalizaciji, upojnom sustavu, spremniku za kišnicu ili drugom odgovarajućem rješenju. Ako se voda ispušta na teren, treba je odvesti dovoljno daleko od temelja. Ne smije se dopustiti dugotrajno zadržavanje vode uz objekt. Kod priključivanja na podzemni sustav provjerava se prohodnost priključka.

Posebna pažnja posvećuje se spoju bakrenog žlijeba s krovnim pokrovom. Strešni detalj mora omogućiti da voda s krova ulazi u oluk, a ne prolazi iza njega. Ako je na krovu ugrađena membrana, njezin završetak mora biti pravilno povezan sa strešnim detaljem. Kod zamjene postojećeg žlijeba provjerava se stanje krovne limarije iza njega. Oštećeni limarski elementi saniraju se prije montaže novog sustava. Posebno se pregledava drvena strešna daska jer njezino oštećenje može utjecati na stabilnost nosača. Kod bakra je posebno važna kompatibilnost s drugim metalima. Otjecanje vode s bakrenih površina može imati utjecaj na neke nizvodno postavljene metalne elemente. Također, izravan kontakt bakra s određenim metalima u prisutnosti vlage može uzrokovati elektrokemijsku koroziju. Zbog toga se prije montaže provjerava cijeli slijed materijala na krovu i fasadi. Posebno treba paziti na kontakte bakra s pocinčanim čelikom, aluminijem i drugim metalima koji nisu predviđeni za neposredan kontakt. Ako je potrebno, koriste se odgovarajući razdjelni ili zaštitni elementi. Također se provjerava kakva voda s krova dolazi na druge metalne površine. Nakon montaže cijele dionice provjerava se nagib žlijeba. Mjeri se početna i završna visina te se pregledava cijela linija. Posebno se traže kontra-padovi. U žlijeb se zatim kontrolirano dovodi voda. Voda mora ravnomjerno teći prema slivniku bez zadržavanja. Provjerava se da se ne prelijeva preko prednjeg ili stražnjeg ruba. Posebno se kontroliraju svi spojevi. Kod lemljenih spojeva pregledava se kontinuitet spoja.

Ako se pojavi kapanje, spoj se ponovno obrađuje. Provjerava se protok kroz odvodnu cijev. Cijev mora biti slobodna od metalnih ostataka, nečistoća i drugih prepreka. Posebno se čiste slivnik i koljena. Nakon ispitivanja pregledava se stabilnost nosača. Žlijeb ne smije biti deformiran niti imati labave elemente. Provjeravaju se i dilatacijski detalji ako su predviđeni. Posebno se pregledava da toplinsko pomicanje nije blokirano. Završna površina bakra može se tijekom vremena prirodno mijenjati. Bakar iz početne karakteristične boje postupno može razviti tamniju površinu, a potom patinu, ovisno o uvjetima okoliša. Promjena izgleda sama po sebi ne znači da je žlijeb oštećen. Međutim, mehanička oštećenja i duboke ogrebotine treba pregledati kako bi se utvrdilo jesu li nastali problemi sa spojem ili materijalom. Nakon završetka uklanjaju se ostaci rezanja, lemila i drugi materijali. Posebno se čiste metalni ostaci iz žlijeba. Ako su tijekom montaže nastale mrlje od obrade, površina se čisti na način primjeren bakru i željenom završnom izgledu. Ne treba agresivno čistiti bakar ako se želi omogućiti prirodno stvaranje patine. Korisniku se preporučuje redovito pregledavanje bakrenog žlijeba. Lišće, grančice i drugi materijali mogu začepiti slivnike. Učestalost čišćenja ovisi o okolini objekta. Krovovi u blizini visokog drveća zahtijevaju češće kontrole. Nakon obilnih oborina korisno je provjeriti protok vode. Nakon jakog vjetra pregledavaju se nosači i završeci. Posebno se kontroliraju spojevi, kutovi, slivnici i odvodne cijevi. Ako se na fasadi pojave tragovi vode, potrebno je pregledati cijelu trasu odvoda. Ne treba pretpostaviti da je mjesto na kojem se vidi mrlja ujedno i mjesto nastanka problema. Voda se može kretati iza limarskih elemenata prije nego što se pojavi na fasadi.