Ugradnja aluminijskog žlijeba — stručni savjeti, montaža, odvodnja i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda ugradnja aluminijskog žlijeba

Što dobivate

• Preciznu izmjeru krovnih ploha i planiranje odvodnje
• Montažu nosača i pravilno pozicioniranje aluminijskog žlijeba
• Ugradnju kutova, završetaka, slivnika i odvodnih cijevi
• Provjeru nagiba, spojeva i protoka oborinske vode

Ugradnja aluminijskog žlijeba započinje pregledom krova i strehe. Utvrđuju se duljine krovnih ploha, oblik krova, položaj uglova i mjesto na kojem će se oborinska voda odvoditi. Posebno se određuju položaji slivnika i vertikalnih odvodnih cijevi. Kod većih krovnih površina potrebno je procijeniti treba li predvidjeti više odvodnih mjesta kako bi sustav mogao prihvatiti količinu oborinske vode. Pregledava se podloga na koju će se pričvrstiti nosači. Ako je riječ o postojećem objektu, provjerava se stanje strešne daske, rogova ili druge nosive podloge. Oštećena, trula ili nestabilna podloga mora se sanirati prije montaže. Ako se mijenja postojeći žlijeb, stari elementi demontiraju se u potrebnom opsegu. Posebno se provjerava stanje fasade i završetka krova kako bi se novi sustav mogao pravilno povezati. Odabire se odgovarajući aluminijski profil. Dimenzije žlijeba i odvodnih cijevi trebaju odgovarati površini krova, nagibu i očekivanoj količini oborinske vode. Odabire se i odgovarajući oblik profila, primjerice polukružni, pravokutni ili drugi sustav koji nudi proizvođač. Ako je važan izgled objekta, boja i završna obrada mogu se uskladiti s krovnim pokrovom, fasadom i ostalom limarijom. Prije montaže određuje se nagib žlijeba. Oluk treba imati kontinuirani pad prema slivniku. Kod dužih krovnih ploha položaj slivnika može se odrediti tako da se smanji duljina pojedine dionice i osigura pravilan protok. Početna i završna visina označavaju se na podlozi. Nosači se postavljaju prema tehničkim zahtjevima konkretnog aluminijskog sustava.

Razmak nosača prilagođava se profilu, duljini dionice i očekivanom opterećenju. Posebno se učvršćuju područja oko slivnika, kutova i završetaka. Nosači moraju biti pričvršćeni u odgovarajuću nosivu podlogu. Ne treba ih sidriti samo u tanku završnu oblogu ako ona nije predviđena za prihvat opterećenja. Nakon montaže nosača provjerava se njihov položaj i kontinuitet pada. Aluminijski elementi pripremaju se prema dimenzijama krova. Režu se na odgovarajuću duljinu ako konkretni sustav to zahtijeva. Pri rezanju treba koristiti odgovarajući alat kako se ne bi nepotrebno deformirao profil ili oštetila završna obrada. Nakon rezanja rubovi se čiste od srha i opiljaka. Posebno treba ukloniti aluminijske ostatke koji bi mogli začepiti slivnik. Elementi žlijeba postavljaju se u nosače. Ako je sustav sastavljen od više dionica, elementi se povezuju odgovarajućim spojnicama ili sustavnim spojevima. Spojevi se izvode prema uputama proizvođača. Posebno se pazi na vodonepropusnost. Kod aluminijskih sustava potrebno je uzeti u obzir toplinsko rastezanje i skupljanje materijala. Duge dionice ne smiju biti izvedene na način koji onemogućuje predviđeno pomicanje. Dilatacijski elementi ili drugi načini kompenzacije ugrađuju se kada ih zahtijeva konkretni sustav. Nosači i spojni elementi moraju omogućiti rad materijala bez deformiranja žlijeba. Na krajevima se ugrađuju završne kapice. One moraju biti pravilno postavljene i vodonepropusne. Posebno se provjerava položaj završetaka u odnosu na nagib žlijeba. Na uglovima krova ugrađuju se unutarnji ili vanjski kutni elementi. Kutovi moraju biti pravilno spojeni s ravnim dionicama žlijeba. Posebno se kontroliraju kutovi jer se ondje može prikupljati veća količina vode. Ako se kut izvodi limarskom obradom, spoj mora biti precizno oblikovan i vodonepropusno riješen. Na predviđenim mjestima ugrađuju se slivnici.

Otvor za slivnik izrađuje se prema dimenzijama konkretnog sustava. Rubovi otvora moraju biti pravilno obrađeni kako ne bi oštetili materijal ili smanjili vodonepropusnost. Slivnik se povezuje sa žlijebom odgovarajućim elementom. Posebno se provjerava da voda iz cijele dionice žlijeba dolazi do slivnika bez prelijevanja. Na slivnik se povezuje aluminijska ili druga kompatibilna odvodna cijev. Cijev se vodi uz fasadu prema predviđenom mjestu ispuštanja. Ako je potrebno zaobići strehu, istaknute dijelove ili druge elemente, koriste se odgovarajuća koljena. Koljena moraju biti pravilno spojena i stabilna. Odvodne cijevi pričvršćuju se obujmicama. Razmak obujmica određuje se prema visini objekta, materijalu i konkretnom sustavu. Cijev mora biti stabilna, ali pričvršćivanje ne smije spriječiti predviđeno toplinsko pomicanje. Posebno se provjerava spoj između slivnika i vertikalne cijevi. Na dnu odvodne cijevi izvodi se završetak prema predviđenom sustavu odvodnje. Voda se može usmjeriti prema oborinskoj kanalizaciji, upojnom sustavu, spremniku za kišnicu ili drugom odgovarajućem mjestu. Posebno treba paziti da se voda ne ispušta neposredno uz temelje. Ako se odvod spaja na podzemnu kanalizaciju, provjerava se prohodnost priključka. Ako se voda odvodi na teren, treba osigurati da ne uzrokuje eroziju ili zadržavanje uz objekt. Posebna pažnja posvećuje se spoju aluminijskog žlijeba s krovnim pokrovom. Strešni rub mora biti pravilno izveden kako bi oborinska voda ulazila u oluk, a ne prolazila iza njega. Kod krovnih membrana i drugih slojeva potrebno je osigurati pravilan završetak na strehi. Ako se mijenja postojeći žlijeb, provjerava se stanje krovne limarije iza starog elementa. Oštećeni ili korodirani limarski dijelovi saniraju se prije montaže novog sustava. Posebno se pregledava drvena strešna daska.

Ako je vlaga uzrokovala propadanje drva, potrebno je riješiti uzrok prije pričvršćivanja novih nosača. Kod aluminija treba paziti na kontakt s drugim metalima. Izravni kontakt određenih različitih metala u prisutnosti vlage može povećati rizik od elektrokemijske korozije. Zbog toga se kompatibilnost materijala provjerava prije montaže. Posebno treba paziti na kontakt aluminija s bakrom i određenim metalnim legurama. Ako sustav zahtijeva razdjelni materijal, koristi se odgovarajući element predviđen za tu namjenu. Nakon montaže cijelog žlijeba provjerava se nagib. Razina se kontrolira duž cijele dionice. Posebno se provjerava da nema kontra-pada koji bi uzrokovao zadržavanje vode. U oluk se zatim kontrolirano dovodi voda. Voda treba ravnomjerno teći prema slivniku. Provjerava se da se ne prelijeva preko prednjeg ili stražnjeg ruba. Posebno se kontroliraju spojevi između pojedinih elemenata. Ako se pojavi kapanje, spoj se ponovno obrađuje prema sustavu. Provjerava se i protok kroz odvodnu cijev. Cijev ne smije biti začepljena ostacima materijala. Posebno se čiste slivnik i koljena. Nakon ispitivanja pregledava se stabilnost nosača.

Ne smije biti labavih ili deformiranih elemenata. Posebno se kontrolira dionica oko slivnika jer ondje može nastati veće opterećenje zbog vode. Ako je sustav dugačak, provjeravaju se i predviđeni dilatacijski detalji. Aluminijski žlijeb ne smije biti kruto zatvoren na način koji bi spriječio njegovo toplinsko pomicanje. Završna obrada pregledava se zbog ogrebotina ili oštećenja nastalih tijekom montaže. Ako je zaštitni premaz oštećen, popravak se izvodi prema preporuci proizvođača. Posebno se uklanjaju metalni ostaci i nečistoće s krova i žlijeba. Nakon završetka korisniku se preporučuje redovito čišćenje aluminijskog žlijeba. Lišće, iglice, grančice i drugi materijal mogu začepiti slivnike i uzrokovati prelijevanje. Učestalost čišćenja ovisi o okolini objekta. Kuće okružene visokim drvećem obično zahtijevaju češću kontrolu. Nakon jakog vjetra ili obilnih oborina korisno je pregledati žlijeb i odvode. Posebno se provjerava jesu li nosači ostali stabilni i je li došlo do pomicanja elemenata. Ako se pojavi voda na fasadi ili neuobičajeno kapanje, potrebno je pregledati cijeli sustav, a ne samo mjesto na kojem se voda vidi.