Izrada žlijeba po mjeri — stručni savjeti, oblikovanje, montaža i krovna odvodnja | Moj Majstor

Kako izgleda izrada žlijeba po mjeri

Što dobivate

• Preciznu izmjeru i prilagodbu žlijeba konkretnom krovu
• Odabir materijala, dimenzija i oblika prema potrebama objekta
• Izradu ravnih dionica, kutova, završetaka i slivnika
• Montažu, spajanje i završnu provjeru odvodnje

Izrada žlijeba po mjeri započinje pregledom krova i sustava odvodnje. Utvrđuju se duljine krovnih ploha, oblik strehe, nagib krova, položaj kutova, uvala i završetaka. Posebno se određuju mjesta na kojima će se voda prikupljati i odvoditi. Kod složenijih krovova provjerava se koliko krovnih ploha gravitira prema pojedinom slivniku. Na temelju površine krova i očekivane količine oborinske vode određuju se potrebne dimenzije žlijeba i odvodnih cijevi. Ne treba automatski odabrati isti profil za svaki objekt. Veća krovna površina ili duža dionica može zahtijevati veći profil ili dodatni odvod. Pregledava se postojeća podloga. Provjerava se stanje strešne daske, rogova, podkonstrukcije i drugih elemenata na koje će se pričvrstiti nosači. Ako je drvo oštećeno vlagom, trulo ili nestabilno, potrebno ga je sanirati prije montaže. Kod postojećih objekata pregledavaju se i stari limarski elementi. Ako se žlijeb izrađuje kao zamjena postojećeg sustava, stari elementi se demontiraju u potrebnom opsegu kako bi se otkrila stvarna podloga. Posebno se traže tragovi dugotrajnog curenja. Odabire se materijal za novi žlijeb. Ovisno o zahtjevima može se koristiti aluminij, bakar, cink-titan, pocinčani ili plastificirani čelik te drugi odgovarajući lim. Izbor ovisi o uvjetima okoliša, željenom izgledu, krovnom pokrovu, postojećoj limariji i kompatibilnosti materijala. Kod povijesnih ili arhitektonski specifičnih objekata materijal i profil mogu se prilagoditi postojećem izgledu.

Određuje se oblik poprečnog presjeka. Žlijeb može biti polukružan, pravokutan, kutijast ili drugi profil izrađen prema konkretnom zahtjevu. Dimenzije se određuju prema potrebnom kapacitetu odvodnje i prostoru dostupnom na strehi. Posebno se definira visina stražnjeg i prednjeg ruba. Prednji rub mora imati dovoljnu visinu da smanji mogućnost prelijevanja tijekom jakih oborina. Stražnji rub mora biti pravilno pozicioniran u odnosu na krovni pokrov. Prije oblikovanja lim se priprema prema izmjerenim dimenzijama. Ravne limene trake režu se na odgovarajuću širinu. Kod izrade profila na licu mjesta materijal se savija pomoću odgovarajućeg alata. Savijanje se izvodi postupno kako se ne bi stvarale nepotrebne deformacije ili pukotine. Posebno treba paziti na završnu geometriju profila. Kod aluminija, bakra i cink-titana potrebno je uzeti u obzir njihovo toplinsko rastezanje. Dulje dionice moraju biti izvedene tako da se mogu predviđeno širiti i skupljati. Kod izrade žlijeba po mjeri dimenzioniraju se i dilatacijski detalji. Ne treba kruto spojiti dugu dionicu na način koji onemogućuje prirodno pomicanje materijala. Nakon oblikovanja ravnih dionica izrađuju se kutovi. Unutarnji kutovi posebno su važni jer u njih može dolaziti voda s više krovnih ploha. Kut se izrađuje tako da osigura dovoljan presjek za prolaz vode. Spojevi kutova s ravnim dionicama moraju biti vodonepropusni. Ako se kut oblikuje iz zasebnog elementa, spoj se izvodi odgovarajućom limarskom tehnikom. Ako se radi o kontinuiranom profilu, materijal se oblikuje bez oštećenja zaštitnog sloja. Na krajevima se izrađuju završetci.

Završne kapice zatvaraju profil i moraju biti vodonepropusno povezane sa žlijebom. Posebno se provjerava strana na kojoj voda ne smije izlaziti iz sustava. Sljedeći važan element je slivnik. Položaj slivnika određuje se prema nagibu žlijeba i površini krova. Kod dužih dionica može se predvidjeti više slivnika. Otvor se izrađuje prema promjeru odvodne cijevi. Rubovi otvora moraju biti pravilno obrađeni. Slivnik se izrađuje ili ugrađuje tako da voda iz žlijeba može nesmetano ući u vertikalni odvod. Posebno se pazi da spoj ne stvara usko grlo. Na slivnik se povezuje odvodna cijev. Promjer se određuje prema količini vode i konkretnom sustavu. Odvodna cijev može biti izrađena od istog materijala kao žlijeb ili od kompatibilnog materijala. Kod kombiniranja različitih metala provjerava se njihova međusobna kompatibilnost. Cijev se oblikuje prema trasi fasade. Ako je potrebno zaobići vijenac, balkon, nadstrešnicu ili drugi istaknuti element, izrađuju se odgovarajuća koljena. Koljena moraju imati dovoljno velik presjek i pravilno usmjerenje. Spojevi između koljena i ravnih dijelova moraju biti stabilni i vodonepropusni. Odvodna cijev pričvršćuje se odgovarajućim obujmicama. Razmak obujmica prilagođava se visini objekta, promjeru cijevi i konkretnom materijalu. Kod materijala koji značajnije rade zbog temperature potrebno je omogućiti predviđeno pomicanje. Na dnu cijevi izvodi se završetak prema sustavu odvodnje. Voda se može odvoditi u oborinsku kanalizaciju, upojni sustav, spremnik za kišnicu ili na drugo odgovarajuće mjesto.

Ako se voda ispušta na teren, potrebno ju je odvesti dovoljno daleko od temelja. Ne smije se dopustiti zadržavanje velike količine vode uz objekt. Nakon izrade elemenata pripremaju se nosači. Vrsta nosača ovisi o profilu i materijalu žlijeba. Nosači se postavljaju u predviđenom razmaku. Posebno se učvršćuju područja oko slivnika, kutova i završetaka. Nosači moraju biti pričvršćeni u nosivu podlogu. Ako se koriste postojeći nosači, njihovo stanje se provjerava prije ponovne uporabe. Korodirani, deformirani ili labavi nosači zamjenjuju se. Nakon montaže nosača određuje se kontinuirani nagib. Početna i završna visina označavaju se tako da se dobije pravilno otjecanje prema slivniku. Nagib mora biti dovoljno izražen za nesmetan protok, ali ne smije narušiti izgled ili funkcionalnost sustava. Kod izrade po mjeri moguće je prilagoditi nagib specifičnostima objekta. Ravne dionice postavljaju se u nosače. Elementi se međusobno spajaju prema odabranom materijalu i tehnici. Kod nekih limova mogu se koristiti lemljeni spojevi, dok se kod drugih primjenjuju odgovarajuće spojnice, preklopi ili drugi sustavni načini povezivanja. Posebno se pazi da spojni materijal bude kompatibilan s osnovnim limom. Kod bakra i cink-titana tehnika lemljenja mora odgovarati konkretnom materijalu. Kod aluminija treba koristiti odgovarajuće sustavne spojeve i materijale. Kod čeličnih limova potrebno je zaštititi rezane rubove prema vrsti zaštitnog sloja. Nakon spajanja elemenata pregledavaju se svi spojevi. Traže se praznine, nepravilnosti, pukotine i mjesta na kojima bi voda mogla prodrijeti. Posebno se pregledavaju kutovi i slivnici. Ako se izrađuje žlijeb od jednog komada na licu mjesta, oblikovanje se izvodi tako da profil cijelom duljinom zadrži pravilnu geometriju. Ne smije doći do udubljenja koja bi stvarala kontra-pad. Posebno se provjerava ravnina dna žlijeba. Nakon montaže žlijeba provjerava se odnos prema krovnom pokrovu. 

Rub krova mora usmjeravati vodu u žlijeb, a ne iza njega. Ako je potrebno, izrađuje se ili ugrađuje odgovarajući strešni lim. Posebno se provjerava spoj s krovnom membranom kod krovova gdje je ona dio sustava. Voda ne smije ulaziti iza žlijeba niti se zadržavati u području strehe. Kod složenih krovova provjerava se odvodnja iz uvala. Voda iz uvale mora biti sigurno usmjerena prema žlijebu ili drugom odvodnom elementu. Ne smije se dopustiti prelijevanje preko stražnjeg ruba. Ako je potrebno, na kritičnim mjestima mogu se izraditi dodatni limarski elementi za prihvat vode. Nakon završne montaže provodi se kontrolirano ispitivanje vodom. Voda se dovodi na različite dijelove krovne plohe i prati njezin put do žlijeba. Provjerava se ulazi li voda u žlijeb ili prolazi iza njega. Nakon toga provjerava se tok vode kroz cijelu dionicu žlijeba. Voda mora nesmetano teći prema slivniku. Posebno se kontroliraju mjesta na kojima se spajaju različiti elementi. Provjerava se da nema prelijevanja preko prednjeg ruba. Ako se voda zadržava, ponovno se provjerava nagib. Ako se pojavljuje kapanje na spoju, spoj se dodatno obrađuje. Provjerava se i protok kroz odvodnu cijev. Cijev mora biti potpuno prohodna. Posebno se pregledavaju koljena jer u njima može ostati otpad od montaže. Nakon ispitivanja čisti se cijeli sustav. Uklanjaju se metalni opiljci, ostaci brtvila, lemila i drugi materijali. Posebno se čiste slivnici. Ako je izrađen žlijeb od materijala koji razvija prirodnu patinu, površina se ostavlja da se mijenja prema karakteristikama materijala.

Kod bakra i cink-titana promjena boje tijekom vremena očekivana je. Kod plastificiranih i obojenih limova provjerava se završna površina zbog mogućih ogrebotina nastalih tijekom izrade i montaže. Oštećenja zaštitnog premaza saniraju se prema zahtjevima konkretnog materijala. Posebno se pregledavaju rezani rubovi čeličnih elemenata. Kod kombiniranja različitih materijala provjerava se kontakt između žlijeba, nosača, krova i odvodnih cijevi. Izravan kontakt nekih metala u prisutnosti vlage može uzrokovati elektrokemijsku koroziju. Zato se koriste kompatibilni pričvrsni i razdjelni elementi kada su potrebni. Posebno treba obratiti pažnju na smjer otjecanja vode s jednog metala na drugi. Nakon završne kontrole provjerava se stabilnost cijelog sustava. Nosači moraju biti čvrsti, žlijeb pravilno postavljen, a odvodne cijevi stabilno pričvršćene. Provjeravaju se završetci, kutovi, slivnici i dilatacijski detalji. Ako je žlijeb vrlo dug, provjerava se da su predviđena mjesta toplinskog pomicanja funkcionalna. Ne smije biti krutih točaka koje bi blokirale rad materijala. Korisniku se preporučuje redovito održavanje žlijeba izrađenog po mjeri. Lišće, grančice, mahovina i drugi materijal mogu začepiti slivnike. Učestalost čišćenja ovisi o položaju objekta i količini vegetacije u blizini. Nakon obilnih oborina korisno je provjeriti protok vode. Nakon jakog vjetra pregledavaju se nosači, završetci i kutovi. Ako se pojavi voda na fasadi ili neuobičajeno kapanje, potrebno je pregledati cijeli sustav. Problem može nastati na spoju, nagibu, slivniku ili dijelu krova koji dovodi vodu u žlijeb.