Bakrene žljebove, odnosno bakrene oluke, ugrađuju limari i krovopokrivači specijalizirani za krovnu limariju i odvodnju oborinskih voda. Bakar je trajan materijal koji s vremenom razvija karakterističnu patinu, a koristi se na različitim vrstama krovova i objektima gdje su važni dugotrajnost i izgled. Usluga može obuhvatiti mjerenje krova, izradu ili pripremu bakrenih elemenata, montažu nosača, postavljanje žljebova, izradu kutova i završetaka, ugradnju slivnika te povezivanje s odvodnim cijevima.
Bakreni žljebovi mogu biti dugotrajno rješenje, ali materijal zahtijeva pažljiv odabir spojnih elemenata. Posebno treba paziti na kontakt bakra s drugim metalima i na pravilno rješavanje toplinskog širenja.
Povezano pretraživanje: limari, krovovi, krovopokrivači
Ugradnja započinje pregledom krova i strehe. Utvrđuju se duljina krovnih ploha, položaj strehe, nagib krova i mjesta na kojima se oborinska voda prirodno prikuplja. Analizira se površina krova koju svaki žlijeb treba prihvatiti i prema tome određuju dimenzije profila i broj odvodnih mjesta. Kod većih krovova može biti potrebno predvidjeti više slivnika kako bi se smanjilo opterećenje pojedinog dijela žlijeba. Određuje se položaj odvodnih cijevi i njihov način povezivanja s postojećim sustavom odvodnje. Pregledava se strešna konstrukcija na koju se pričvršćuju nosači. Provjerava se stanje strešne daske, rogova i drugih elemenata. Ako se ugrađuje novi sustav na postojeći krov, stari žljebovi i nosači uklanjaju se prema potrebi. Oštećeni dijelovi konstrukcije saniraju se prije montaže. Odabire se odgovarajući bakreni lim i profil žlijeba. Dimenzija materijala treba odgovarati konkretnom sustavu i predviđenim opterećenjima. Prije ugradnje pregledavaju se bakreni elementi zbog deformacija i oštećenja nastalih tijekom transporta ili obrade.
Ako se žljeb izrađuje po mjeri, bakreni lim se reže i oblikuje prema dimenzijama krova. Savijanje se izvodi precizno kako bi profil zadržao potrebnu krutost i oblik. Izrađuju se završne kapice, kutovi, slivnici i drugi elementi potrebni za kompletnu izvedbu. Na strehi se određuje početna i završna visina žlijeba kako bi se osigurao pravilan nagib prema slivniku. Nosači se postavljaju prema tehničkim zahtjevima sustava i karakteristikama bakrenog profila. Razmak nosača mora biti dovoljan za stabilno držanje žlijeba kada je opterećen vodom, snijegom ili ledom. Posebno se provjeravaju mjesta oko slivnika i kutova. Nosači se pričvršćuju u stabilnu konstrukciju odgovarajućim pričvrsnim elementima. Nakon postavljanja nosača ugrađuju se bakreni žljebovi. Elementi se postavljaju u nosače i međusobno spajaju prema predviđenoj izvedbi. Spojevi bakrenih elemenata mogu se izvoditi lemljenjem ili drugim odgovarajućim postupkom, ovisno o sustavu i zahtjevima izvedbe. Kod lemljenih spojeva površine moraju biti pravilno pripremljene i očišćene. Spoj se izvodi kontinuirano kako bi bio vodonepropustan i mehanički stabilan.
Posebno se pazi da se tijekom obrade ne ošteti vidljiva površina bakra više nego što je potrebno. Na duljim trasama mora se omogućiti toplinsko širenje bakra. Žlijeb se ne smije pričvrstiti na način koji bi onemogućio predviđeno pomicanje materijala. Kod kutova se koriste odgovarajući elementi ili se kut izrađuje prema konkretnoj geometriji krova. Posebno se provjerava unutarnja strana kutova jer ondje može doći do povećanog opterećenja vodom. Na krajevima žlijeba ugrađuju se bakrene završne kapice. Na predviđenim mjestima ugrađuju se slivnici. Otvor za slivnik oblikuje se precizno kako bi prijelaz vode prema odvodnoj cijevi bio nesmetan. Slivnik se spaja sa žlijebom vodonepropusnim i mehanički stabilnim spojem. Na slivnike se povezuju bakrene odvodne cijevi. Cijevi se postavljaju okomito ili prema projektiranoj trasi. Ako je potrebno zaobići balkon, nadstrešnicu, fasadni istak ili drugi element, koriste se odgovarajuća koljena. Odvodne cijevi pričvršćuju se obujmicama. Razmak obujmica prilagođava se visini objekta, materijalu i sustavu. Cijevi trebaju biti stabilne, ali pričvršćivanje ne smije uzrokovati deformacije. Na donjem dijelu odvodne cijevi izvodi se priključak na sustav odvodnje. Voda se može odvesti prema oborinskoj kanalizaciji, upojnom sustavu, spremniku za kišnicu ili drugom predviđenom mjestu.
Posebno treba paziti da se voda ne ispušta neposredno uz temelje ako postoji mogućnost zadržavanja vlage. Kod spajanja na podzemni sustav provjerava se njegova prohodnost. Posebnu pažnju treba posvetiti kompatibilnosti bakra s drugim metalima u sustavu. Izravni kontakt određenih različitih metala može potaknuti elektrokemijsku koroziju, pa se prema potrebi koriste odgovarajući razdjelni ili spojni elementi. Nakon montaže provjerava se nagib svakog dijela žlijeba. U žlijeb se kontrolirano dovodi voda i prati njezin tok prema slivniku. Provjerava se da nema zadržavanja vode, kapanja na spojevima ili prelijevanja preko ruba. Posebno se pregledavaju kutovi, završne kapice i slivnici. Odvodne cijevi ispituju se protokom vode. Ako voda sporo otječe, provjerava se postoji li začepljenje ili nedovoljan kapacitet odvoda. Nakon testa uklanjaju se ostaci obrade, nečistoće i metalne čestice. Vidljive površine bakra čiste se odgovarajućim postupkom prema željenom završnom izgledu. Treba imati na umu da će prirodni bakar s vremenom promijeniti boju i razviti patinu zbog izloženosti atmosferi. Na kraju se pregledavaju svi nosači, spojevi, kutovi, slivnici i odvodne cijevi. Provjerava se stabilnost sustava i pravilno odvođenje vode od objekta.
Kod bakrenih žljebova najvažnije je pravilno izvesti spojeve i omogućiti toplinsko širenje materijala. Bakar je dugotrajan i otporan na atmosferilije, ali nepravilna kombinacija s drugim metalima može uzrokovati elektrokemijsku koroziju. Posebno treba provjeriti pričvrsne elemente i mjesta na kojima bakar dolazi u kontakt s drugim metalima. Nagib žlijeba mora omogućiti nesmetano otjecanje vode prema slivniku, a dimenzija profila treba odgovarati površini krova. Posebnu pažnju treba posvetiti kutovima, slivnicima i završnim kapicama. Kod dužih trasa treba omogućiti predviđeno toplinsko pomicanje. Spojevi moraju biti vodonepropusni i izvedeni postupkom prikladnim za bakreni materijal. Tijekom montaže treba zaštititi vidljivu površinu od dubokih ogrebotina i nepotrebnih tragova obrade. Prirodni bakar s vremenom mijenja izgled i razvija patinu, što je normalan proces. Voda koja otječe s bakrenih površina može utjecati na određene materijale nizvodno, pa je kod osjetljivih površina potrebno razmotriti kompatibilnost. Nakon montaže sustav treba ispitati protokom vode i redovito čistiti od lišća i drugih nečistoća.
Važno: Bakar s vremenom prirodno tamni i razvija patinu. To nije znak kvara. Veću pažnju treba posvetiti spojevima, pričvršćivanju, odvodnji i kontaktu s drugim materijalima.
Bakar je vrlo trajan materijal za krovnu odvodnju i može imati dug vijek uporabe. Stvarna trajnost ovisi o kvaliteti materijala, izvedbi spojeva, pričvršćivanju, uvjetima okoliša i održavanju.
Prirodni bakar reagira s atmosferom pa s vremenom mijenja boju i razvija patinu. Promjena izgleda dio je prirodnog procesa i ne znači nužno da je žlijeb oštećen.
Kontakt bakra s određenim drugim metalima može povećati rizik od elektrokemijske korozije. Zato treba koristiti kompatibilne spojne i pričvrsne elemente te prema potrebi predvidjeti razdvajanje materijala.
Bakreni žljebovi predstavljaju dugotrajno i estetski atraktivno rješenje za odvodnju oborinskih voda. Pravilnim odabirom dimenzija, kvalitetnom izvedbom spojeva, odgovarajućim nosačima i pravilnim nagibom osigurava se pouzdan rad sustava i učinkovita zaštita objekta od vode.
Zatražite ponudu za montažu bakrenih žljebova