Ugradnja bakrenih žljebova — stručni savjeti, montaža oluka i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda ugradnja bakrenih žljebova

Što dobivate

• Mjerenje krovnih ploha i planiranje sustava odvodnje
• Izradu ili pripremu bakrenih žljebova i limarskih elemenata
• Montažu nosača, žljebova, slivnika i odvodnih cijevi
• Provjeru nagiba, spojeva, protoka i završne obrade

Ugradnja započinje pregledom krova i strehe. Utvrđuju se duljina krovnih ploha, položaj strehe, nagib krova i mjesta na kojima se oborinska voda prirodno prikuplja. Analizira se površina krova koju svaki žlijeb treba prihvatiti i prema tome određuju dimenzije profila i broj odvodnih mjesta. Kod većih krovova može biti potrebno predvidjeti više slivnika kako bi se smanjilo opterećenje pojedinog dijela žlijeba. Određuje se položaj odvodnih cijevi i njihov način povezivanja s postojećim sustavom odvodnje. Pregledava se strešna konstrukcija na koju se pričvršćuju nosači. Provjerava se stanje strešne daske, rogova i drugih elemenata. Ako se ugrađuje novi sustav na postojeći krov, stari žljebovi i nosači uklanjaju se prema potrebi. Oštećeni dijelovi konstrukcije saniraju se prije montaže. Odabire se odgovarajući bakreni lim i profil žlijeba. Dimenzija materijala treba odgovarati konkretnom sustavu i predviđenim opterećenjima. Prije ugradnje pregledavaju se bakreni elementi zbog deformacija i oštećenja nastalih tijekom transporta ili obrade.

Ako se žljeb izrađuje po mjeri, bakreni lim se reže i oblikuje prema dimenzijama krova. Savijanje se izvodi precizno kako bi profil zadržao potrebnu krutost i oblik. Izrađuju se završne kapice, kutovi, slivnici i drugi elementi potrebni za kompletnu izvedbu. Na strehi se određuje početna i završna visina žlijeba kako bi se osigurao pravilan nagib prema slivniku. Nosači se postavljaju prema tehničkim zahtjevima sustava i karakteristikama bakrenog profila. Razmak nosača mora biti dovoljan za stabilno držanje žlijeba kada je opterećen vodom, snijegom ili ledom. Posebno se provjeravaju mjesta oko slivnika i kutova. Nosači se pričvršćuju u stabilnu konstrukciju odgovarajućim pričvrsnim elementima. Nakon postavljanja nosača ugrađuju se bakreni žljebovi. Elementi se postavljaju u nosače i međusobno spajaju prema predviđenoj izvedbi. Spojevi bakrenih elemenata mogu se izvoditi lemljenjem ili drugim odgovarajućim postupkom, ovisno o sustavu i zahtjevima izvedbe. Kod lemljenih spojeva površine moraju biti pravilno pripremljene i očišćene. Spoj se izvodi kontinuirano kako bi bio vodonepropustan i mehanički stabilan.

Posebno se pazi da se tijekom obrade ne ošteti vidljiva površina bakra više nego što je potrebno. Na duljim trasama mora se omogućiti toplinsko širenje bakra. Žlijeb se ne smije pričvrstiti na način koji bi onemogućio predviđeno pomicanje materijala. Kod kutova se koriste odgovarajući elementi ili se kut izrađuje prema konkretnoj geometriji krova. Posebno se provjerava unutarnja strana kutova jer ondje može doći do povećanog opterećenja vodom. Na krajevima žlijeba ugrađuju se bakrene završne kapice. Na predviđenim mjestima ugrađuju se slivnici. Otvor za slivnik oblikuje se precizno kako bi prijelaz vode prema odvodnoj cijevi bio nesmetan. Slivnik se spaja sa žlijebom vodonepropusnim i mehanički stabilnim spojem. Na slivnike se povezuju bakrene odvodne cijevi. Cijevi se postavljaju okomito ili prema projektiranoj trasi. Ako je potrebno zaobići balkon, nadstrešnicu, fasadni istak ili drugi element, koriste se odgovarajuća koljena. Odvodne cijevi pričvršćuju se obujmicama. Razmak obujmica prilagođava se visini objekta, materijalu i sustavu. Cijevi trebaju biti stabilne, ali pričvršćivanje ne smije uzrokovati deformacije. Na donjem dijelu odvodne cijevi izvodi se priključak na sustav odvodnje. Voda se može odvesti prema oborinskoj kanalizaciji, upojnom sustavu, spremniku za kišnicu ili drugom predviđenom mjestu.

Posebno treba paziti da se voda ne ispušta neposredno uz temelje ako postoji mogućnost zadržavanja vlage. Kod spajanja na podzemni sustav provjerava se njegova prohodnost. Posebnu pažnju treba posvetiti kompatibilnosti bakra s drugim metalima u sustavu. Izravni kontakt određenih različitih metala može potaknuti elektrokemijsku koroziju, pa se prema potrebi koriste odgovarajući razdjelni ili spojni elementi. Nakon montaže provjerava se nagib svakog dijela žlijeba. U žlijeb se kontrolirano dovodi voda i prati njezin tok prema slivniku. Provjerava se da nema zadržavanja vode, kapanja na spojevima ili prelijevanja preko ruba. Posebno se pregledavaju kutovi, završne kapice i slivnici. Odvodne cijevi ispituju se protokom vode. Ako voda sporo otječe, provjerava se postoji li začepljenje ili nedovoljan kapacitet odvoda. Nakon testa uklanjaju se ostaci obrade, nečistoće i metalne čestice. Vidljive površine bakra čiste se odgovarajućim postupkom prema željenom završnom izgledu. Treba imati na umu da će prirodni bakar s vremenom promijeniti boju i razviti patinu zbog izloženosti atmosferi. Na kraju se pregledavaju svi nosači, spojevi, kutovi, slivnici i odvodne cijevi. Provjerava se stabilnost sustava i pravilno odvođenje vode od objekta.