Izrada zelenog krova — stručni savjeti, slojevi, hidroizolacija, drenaža i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda izrada zelenog krova

Što dobivate

• Provjeru nosivosti i pripremu krovne konstrukcije
• Izvedbu hidroizolacije i zaštitnih slojeva otpornijih na prodor korijenja
• Ugradnju drenažnog, filtracijskog i vegetacijskog sloja
• Sadnju odabrane vegetacije i završnu provjeru sustava

Izrada zelenog krova započinje procjenom postojećeg ili projektiranjem novog krovnog sustava. Utvrđuje se površina krova, nagib, položaj atika, slivnika, prodora i drugih elemenata. Posebno se provjerava nosivost konstrukcije jer zeleni krov predstavlja dodatno opterećenje koje ovisi o svim slojevima sustava i količini vode koju oni mogu zadržavati. Kod postojećih objekata potrebno je utvrditi može li postojeća konstrukcija prihvatiti predviđeno opterećenje. U obzir se uzimaju težina hidroizolacijskih i zaštitnih slojeva, drenažnog sustava, supstrata, vegetacije i vode. Kod intenzivnog zelenog krova opterećenje može biti znatno veće zbog debljeg sloja supstrata i zahtjevnije vegetacije. Prije početka izvedbe pregledava se nosiva podloga. Betonska ploča, drvena konstrukcija ili drugi nosivi sloj mora biti stabilan i prikladan za projektirani sustav. Pukotine, oštećenja, neravnine i druga problematična mjesta saniraju se prije ugradnje hidroizolacije. Posebno se provjeravaju padovi krova. Zeleni krov mora imati projektiranu odvodnju prema slivnicima kako bi se spriječilo dugotrajno zadržavanje vode izvan predviđenog sustava. Ako postojeći krov nema odgovarajuće padove, mogu se izvesti korekcije prema projektiranom rješenju.

Slivnici se postavljaju ili prilagođavaju tako da budu dostupni za održavanje. Oko svakog slivnika ostavlja se odgovarajuća servisna zona i zaštita od ulaska supstrata i vegetacije u odvod. Na pripremljenu podlogu izvodi se hidroizolacijski sloj. Hidroizolacija mora biti prikladna za zeleni krov i kompatibilna s ostalim slojevima. Posebno se provjerava otpornost sustava na prodor korijenja ili se ugrađuje zaseban sloj za zaštitu od korijenja ako to zahtijeva konkretna izvedba. Hidroizolacijska membrana polaže se kontinuirano po cijeloj krovnoj površini. Kod bitumenskih sustava spojevi se izvode prema tehničkim zahtjevima proizvoda, dok se PVC, TPO i drugi sintetički sustavi obrađuju odgovarajućim postupkom. Preklopi moraju biti pravilno izvedeni i vodonepropusni. Posebna pažnja posvećuje se atikama, kutovima, prodorima i slivnicima. Na atikama se hidroizolacija podiže na odgovarajuću visinu prema projektiranom detalju. Završetak hidroizolacije mora biti mehanički stabilan i zaštićen. Oko prodora ventilacijskih cijevi, nosača, krovnih prozora i drugih elemenata izvode se odgovarajući hidroizolacijski detalji. Nakon izvedbe hidroizolacije provjerava se njezina cjelovitost prije postavljanja sljedećih slojeva. Prema sustavu može se provesti ispitivanje vodonepropusnosti. Nakon hidroizolacije ugrađuje se zaštitni sloj koji štiti membranu od mehaničkih oštećenja. Posebno je važna zaštita od oštećenja tijekom ugradnje drenaže i kretanja izvođača po krovu. Ako je predviđen zaseban sloj protiv prodora korijenja, postavlja se kontinuirano preko cijele predviđene površine. Sloj za zaštitu od korijenja mora biti kompatibilan s hidroizolacijom i vegetacijskim sustavom.

Na njega se ugrađuje drenažni sloj. Drenaža omogućuje odvođenje viška vode i može služiti kao spremnik određene količine vode, ovisno o sustavu. Drenažni sloj može biti izveden od drenažnih ploča, granulata ili drugog materijala predviđenog projektom. Posebno se pazi da se drenažni kanali ne zatvore supstratom ili drugim materijalom. Drenaža se povezuje sa slivnicima i odvodnim sustavom. Oko slivnika ugrađuju se revizijski ili zaštitni elementi koji omogućuju pristup odvodu i sprječavaju ulazak supstrata. Nakon drenažnog sloja postavlja se filtracijski sloj. Njegova je zadaća spriječiti ispiranje finih čestica supstrata u drenažu, a istodobno omogućiti prolaz viška vode. Filtracijski materijal mora biti odgovarajući za konkretan zeleni krov. Na filtracijski sloj postavlja se supstrat. Supstrat za zeleni krov razlikuje se od obične vrtne zemlje. Mora imati odgovarajuću strukturu, težinu, sposobnost zadržavanja vode i drenažna svojstva. Debljina supstrata određuje se prema vrsti zelenog krova i odabranoj vegetaciji. Kod ekstenzivnih sustava sloj je obično plići, dok intenzivni sustavi zahtijevaju dublji i nutritivno bogatiji sloj. Supstrat se raspoređuje ravnomjerno po površini. Ne smije se zatrpati revizijske otvore slivnika, prodore ili druge servisne elemente. Posebno se oblikuju zone uz atike i rubove prema projektu. Kod intenzivnih zelenih krovova mogu se predvidjeti različite dubine supstrata za travnjake, grmlje ili druge biljke.

Prije sadnje određuje se vrsta vegetacije. Kod ekstenzivnih krovova često se koriste sedumi, određene trave, mahovine i druge vrste prilagođene uvjetima na krovu. Odabir biljaka mora uzeti u obzir sunce, vjetar, sušu, temperaturu i količinu dostupne vode. Kod intenzivnog krova izbor je širi, ali zahtijeva više održavanja i navodnjavanja. Vegetacija se može postavljati sadnjom, reznicama, sjemenom ili gotovim vegetacijskim tepisima, ovisno o sustavu. Biljke se raspoređuju prema predviđenoj gustoći. Posebno se pazi na rubove krova i područja uz servisne zone. Kod sustava s automatskim navodnjavanjem postavljaju se cijevi i elementi za navodnjavanje prije završetka vegetacijskog sloja. Sustav se ispituje prije konačnog zatvaranja. Na krovu se prema potrebi izvode servisne staze i zone za pristup slivnicima i tehničkoj opremi. Servisne staze mogu biti izvedene od ploča, šljunka ili drugih materijala predviđenih projektom. Njihova je svrha omogućiti sigurno kretanje bez nepotrebnog oštećenja vegetacijskog i hidroizolacijskog sustava. Posebno se ostavlja pristup slivnicima kako bi ih bilo moguće redovito čistiti. Na rubnim zonama može se predvidjeti šljunčani ili drugi zaštitni pojas.

Takva zona odvaja vegetaciju od atike i olakšava pregled krova. Nakon postavljanja svih slojeva pregledava se cijela krovna površina. Provjerava se raspored supstrata, stanje filtracijskog i drenažnog sloja na dostupnim mjestima te pristupačnost slivnika. Pregledava se hidroizolacija na mjestima koja ostaju dostupna. Posebno se provjeravaju atike, prodori i završeci membrane. Slivnici se čiste i provjerava se njihov protok. Voda se kontrolirano dovodi na krov kako bi se provjerilo otjecanje prema odvodima. Ne smije se dopustiti prekomjerno zadržavanje vode izvan predviđenih drenažnih zona. Kod zelenog krova potrebno je predvidjeti redovito održavanje. Nakon početka rasta vegetacije provjerava se njezino stanje, uklanjaju se neželjene biljke i kontrolira se pokrivenost površine. Posebno se pregledavaju slivnici, servisne zone, rubovi i prodori. Kod ekstenzivnog krova održavanje je obično jednostavnije, ali nije potpuno bez potrebe za pregledima. Kod intenzivnog krova mogu biti potrebni redovito navodnjavanje, prihrana, rezidba i drugi hortikulturni zahvati. Nakon većih vremenskih nepogoda provjerava se stanje vegetacije i krovnih slojeva. Posebno treba pregledati je li došlo do erozije supstrata, pomicanja drenažnih elemenata ili začepljenja odvoda. Ako se na unutarnjoj strani objekta pojave tragovi vlage, potrebno je odmah pregledati hidroizolaciju i odvodnju. Na kraju se korisniku daju upute o održavanju i periodičnim pregledima.