Elektrotehničko projektiranje — stručni savjeti, planiranje i česte greške | Moj Majstor

Kako izgleda elektrotehničko projektiranje korak-po-korak 📐

Što dobivate ✅

• Nacrte elektroinstalacija s pozicijama i oznakama (utičnice, prekidači, rasvjeta, potrošači).
• Jednopolne sheme i logiku razvodnog ormara (krugovi, zaštite, selektivnost gdje je smisleno).
• Proračun opterećenja i smjernice za priključnu snagu te odvojene krugove za veće potrošače.
• Upute i specifikacije za izvedbu: kabeli, vodovi, uzemljenje, slaba struja i priprema za buduće nadogradnje.

Proces kreće prikupljanjem podloga i stvarnih potreba: tlocrt (postojeći ili planirani), namjena prostora, popis većih potrošača (kuhinja, bojler, klima, punjač za EV, dizalica topline), želje oko rasvjete i pametnih funkcija, te informacija o postojećem priključku i stanju instalacija. Kod adaptacija je ključan obilazak: projektant mora vidjeti gdje su vertikale, koje su mogućnosti štemanja, kakva je razina vlage i gdje je realno postaviti ormare i trase.

Zatim slijedi koncept razmještaja: logika utičnica i prekidača po zonama, rasvjeta po scenama (opća, radna, ambijentalna), te razrada posebnih krugova. U praksi se najveće greške događaju kad se sve “veže na malo krugova” ili kad se zaboravi da kuhinja i kupaonica imaju specifične zahtjeve: odvojeni vodovi, zaštite, odgovarajuće IP zone, te pametna raspodjela tako da jedan kvar ne “sruši” pola stana. Projektant ovdje predlaže i pripremu za budućnost: dodatne uvodnice u ormaru, rezervne cijevi, predviđene pozicije za router, access point ili videoportafon, kao i rezervu snage gdje je to racionalno.

Nakon koncepta radi se tehnička razrada. Definira se struktura razvodnog ormara: koliko je krugova, kako se grupiraju (rasvjeta, utičnice, kuhinja, kupaonica, vanjski potrošači), koje zaštite idu gdje (MCB, RCD/RCBO), te kako riješiti uzemljenje i izjednačenje potencijala. U ovoj fazi se provjerava opterećenje i procjenjuje priključna snaga, kako se kasnije ne bi dogodilo da “iskakanje osigurača” postane svakodnevica. Ako su uključeni sustavi slabe struje, definira se centralna točka (komunikacijski ormar ili razvodna kutija), trase i pozicije (kamere, senzori, portafon), uz jasnu napomenu gdje je granica između elektro radova i IT/telekom opreme.

Slijedi koordinacija s ostalim strukama: arhitektura traži čiste linije i detalje, strojari trebaju napajanje i upravljanje opremom, a građevinar mora znati gdje su proboji i ugradbeni elementi. Dobar projekt predviđa “kolizije” unaprijed: npr. gdje prolazi ventilacijski kanal, hoće li spušteni strop imati dovoljno prostora za instalacije, ili je potrebno promijeniti trasu kabela. Ovdje se radi i “tender logika”: dokumentacija mora biti dovoljno jasna da izvođač može dati usporedivu ponudu, bez previše otvorenih stavki.

Na kraju dolazi finalna verzija nacrta i shema, s dosljednim oznakama i popisom pretpostavki. Tipičan “out of scope” koji vrijedi znati: projekt obično definira pozicije i tehničke zahtjeve, ali ne bira nužno točan model dekorativnih rasvjetnih tijela ili kućnih gadgeta; to se rješava kroz odabir opreme i usklađenje s dimenzijama. Što su odluke o namještaju i kuhinji ranije donesene (makar okvirno), to je elektro projekt precizniji i izvedba mirnija.