Glavni projekt elektroinstalacija izrađuje ovlašteni elektroprojektant (inženjer elektrotehnike), a u praksi se usklađuje s arhitektom, strojarskim projektantom (grijanje/hlađenje/ventilacija) te po potrebi stručnjakom za zaštitu od požara. Njegov zadatak nije samo nacrt, nego kompletna projektna dokumentacija koja definira sustav: razvod i dimenzioniranje instalacija, strujne krugove i opterećenja, zaštitne uređaje (RCD/FID, osigurači), uzemljenje i potencijalno izjednačenje, rasvjetu i upravljanje, te infrastrukturu kad je dio obuhvata. Tipične isporuke uključuju tlocrte i sheme, jednopolne sheme razdjelnika, tehnički opis i specifikacije opreme, a sve usklađeno s propisima i normama. Povezani pojmovi koji se prirodno pojavljuju su elektro projekt, projekt električnih instalacija, razvodni ormar i rasvjetni plan.
Kad je glavni projekt dobro napravljen, izvođač radi po jasnim uputama, a vi imate dokument koji vrijedi i za prijave, i za održavanje, i za buduće izmjene.
Povezano pretraživanje: projekt elektroinstalacija, razvodni ormar, rasvjetni plan
Glavni projekt obično kreće prikupljanjem ulaznih podataka: arhitektonske podloge (tlocrt, presjeci), namjena prostora, popis velikih potrošača i očekivani standard korištenja. U ovoj fazi se razjasni što je obavezno (npr. pouzdani krugovi za IT opremu, kuhinju, dizalicu topline, punionicu ili server ormar), a što je sporedno (automatika, scenariji rasvjete, rezervacije za budućnost). Dobra početna definicija smanjuje kasnije preinake, jer elektro instalacije često prate sve druge radove.
Slijedi analiza priključka i koncept napajanja: projektant provjerava mogućnosti priključne snage, predviđa glavne vodove i položaj glavnog razdjelnika/ormara, te osmišljava osnovnu arhitekturu sustava. U praksi se odlučuje kako će se prostor dijeliti na zone i krugove, gdje su smisleni razdjelnici, te kako osigurati stabilnost i sigurnost (uzemljenje, zaštita od indirektnog dodira, izjednačenje potencijala). Ako postoje posebni zahtjevi (npr. vlažne zone, vanjske instalacije, garaže), već tu se postavljaju pravila izvedbe.
Nakon koncepta dolazi razrada instalacija: trasiranje vodova (kabelske rute, kanali, cijevi), dimenzioniranje vodiča i zaštita, te raspored opreme na tlocrtima. Ovdje se prelamaju stvarne potrebe prostora: koliko utičnica, na kojim visinama, gdje su prekidači, kako se upravlja rasvjetom, gdje su priključci za kuhinjske uređaje, klimatizaciju i ventilaciju. Projektant pritom vodi računa o opterećenjima i istodobnosti – cilj je da sustav radi bez pregrijavanja, neželjenih ispada i preopterećenja, ali i da ostane razumljiv za servis i buduće nadogradnje.
Važan dio glavnog projekta je razdjelnici i sheme. Jednopolna shema nije formalnost: ona definira logiku razdjelnika, raspored osigurača, RCD-ova i eventualnih prenaponskih zaštita, te odnose među njima. U dobro izvedenom projektu krugovi su smisleno grupirani (rasvjeta odvojeno od utičnica, snažni potrošači zasebno, kritične zone s prioritetom), a označavanje je jasno. Time se izbjegava situacija da “jedan kvar” ugasi pola objekta ili da se na terenu improvizira jer nije jasno što ide gdje.
Paralelno se razvijaju rasvjetni plan i sustav upravljanja, pri čemu se u glavnom projektu definiraju tipologija rasvjete, način paljenja, mogućnosti prigušivanja i automatike te položaji razvodnih kutija i napajanja za posebna rješenja, sve usklađeno s arhitekturom kako bi se postigao funkcionalan i estetski rezultat bez naknadnih intervencija. Istodobno projektant koordinira elektroinstalacije s ostalim strukama, uzimajući u obzir strojarske instalacije, arhitektonske detalje i protupožarne zahtjeve, s ciljem da se na projektu unaprijed dogovore trase, prodori i instalacijske zone te osigura realna i nesmetana izvedba na gradilištu.
Najčešća greška je ugovoriti projekt bez jasnog popisa isporuka: tlocrti bez shema i bez razrade razdjelnika često ostave previše odluka izvođaču. Druga greška je preskočiti koordinaciju sa strojarskim i arhitektonskim rješenjem, pa se na gradilištu otkrije da nema mjesta za trase, razdjelnike ili napajanja rasvjete. Treća je podcijeniti popis potrošača: klima, kuhinjski uređaji, podno grijanje, IT oprema i buduće nadogradnje mijenjaju logiku krugova i zaštita. Četvrta je ne definirati pravilo izmjena – promjene su normalne, ali moraju biti evidentirane, inače nastaju razlike između nacrta i izvedenog stanja. I naposljetku, provjerite da je projektant ovlašten, da dokumentacija ima konzistentno označavanje i da su nacrti čitljivi izvođaču (to je često razlika između uredne izvedbe i stalnih pitanja na terenu).
Tražite da vam projektant ukratko objasni logiku krugova i razdjelnika na jednom listu — ako je logika jasna, i izvedba će biti mirnija.
Glavni projekt je formalna projektna dokumentacija koja definira sustav i služi kao osnova za prijave i izvedbu. Izvedbeni projekt ide korak detaljnije u razradi pojedinih detalja i rješenja na razini izvedbe, ovisno o složenosti objekta.
Promjene su česte, ali je važno da se vode kao kontrolirane izmjene projekta (verzije, opis promjene, ažurirani nacrti). Tako se izbjegne da izvođač radi po staroj podlozi, a vi kasnije dobijete “neusklađeno” izvedeno stanje.
Najčešće se zaborave slabostruka infrastruktura (internet/TV), mjesta za router i ormariće, napajanja za LED trake te rezervacije u razdjelnicima za buduće krugove. U praksi to kasnije znači dodatne kanale, naknadna bušenja ili “vidljiva” rješenja koja se mogla planirati unaprijed.
Glavni projekt elektroinstalacije: tko sudjeluje, što dobivate i kako teče proces izrade. Savjeti, kontrolna lista i FAQ za pregledne i vizualno jasne prikaze shema, rasporeda instalacija, sigurnosnih rješenja i tehničkih preporuka.
Pronađite inženjera za izradu glavnog projekta elektroinstalacije