Analizu projektne dokumentacije najčešće rade ovlašteni arhitekti i inženjeri (građevinarstvo, strojarstvo, elektrotehnika), ponekad i nezavisni tim kada se radi o većim zahvatima. Cilj nije precrtavati projekt, nego provjeriti je li dokumentacija jasna, usklađena među strukama i izvediva na terenu: od arhitektonskih nacrta, statike i detalja, do instalacija, troškovnika i tehničkih opisa. U ovoj usluzi se često obrađuju i LSI teme poput koordinacije struka, izvedbenih detalja, usklađenosti s propisima, logike faziranja radova te “sukob” problema (npr. instalacije prolaze kroz grede, nema mjesta za spušteni strop, vrata se sudaraju s opremom). Važno je znati granice odgovornosti: analiza daje stručne primjedbe i preporuke, ali ne zamjenjuje projektantski potpis niti službenu reviziju kada je zakonski propisana. Dobra analiza završava jasnim popisom rizika i korekcija koje treba tražiti prije ugovaranja izvođača ili početka radova.
Ako projekt izgleda uredno, to još ne znači da je izvedbeno zatvoren, analiza traži upravo one detalje koji kasnije postanu doplate i zastoje.
Povezano pretraživanje: glavni projekt, troškovnik radova, statika kuće
Analiza kreće definiranjem svrhe: radite li provjeru prije kupnje nekretnine, prije ugovaranja izvođača, prije rekonstrukcije jer se projekt razvlači i stalno se mijenja? Odgovor određuje dubinu pregleda. U pravilu, prvo se radi brza inventura paketa: koji su dijelovi projekta dostupni (glavni/izvedbeni projekt, statički proračun, sheme instalacija, tehnički opisi, troškovnik, detalji), jesu li nacrti zadnje verzije i postoji li jednoznačno označavanje (revizije, datumi, oznake listova).
Drugi korak je provjera logike prostora i funkcije. Analitičar gleda je li tlocrt točan: prolazi, otvaranja vrata, ergonomija kuhinje/kupaonice, položaj instalacijskih vertikala, servisni pristup uređajima, visine spuštenih stropova, ventilacija i rasvjeta. Ovdje se otkrivaju tipične zamke: primjerice, planiran je namještaj, ali nema strujnih i podatkovnih priključaka na stvarnim mjestima; kupaonica je lijepo nacrtana, ali nema mjesta za sifon/odvod ili se sudaraju vrata tuša i ulazna vrata.
Treći korak je koordinacija struka (ono što na gradilištu najviše boli). Uspoređuju se arhitektura, statika i instalacije: prolazi kroz nosive elemente, položaj dimnjaka/ventilacijskih kanala, visine greda i raspoloživa visina za instalacije, mjesta razdjelnika, pozicije vanjskih jedinica, prodori kroz ploče, zaštita od požara i akustika. Analiza to pretvara u jasne točke koje se zatvaraju prije izvedbe, tako da se ne dogodi da instalater spasi situaciju bušenjem gdje ne smije.
Četvrti korak je provjera izvedivosti i specifikacija. Pregledava se jesu li materijali i sustavi dosljedno navedeni (npr. tip izolacije, debljine slojeva, vrsta žbuke, sustav grijanja/hlađenja, tipovi kabela, zaštite i automatike). Gleda se imaju li detalji smisla u stvarnosti: spojevi, dilatacije, hidroizolacija, rješavanje mostova topline, detalji oko prozora i pragova, odvodnja terasa, završeci fasade. Dobri projekti imaju detalje koji štede živce; loši se oslanjaju na “standardnu praksu” koja se razlikuje od ekipe do ekipe.
Zatim dolazi dio koji klijenti posebno cijene: čitljivost troškovnika i opisa. Ne radi se o cijeni, nego o tome je li troškovnik mjerljiv i usporediv među ponudama. Analiza provjerava jesu li stavke dovoljno definirane (što točno ulazi, koja kvaliteta, koja priprema podloge), ima li “rupa” koje će kasnije postati dopunski radovi, te jesu li količine logične u odnosu na nacrte. Ako je projekt dobar, izvođači daju usporedive ponude; ako nije, dobit ćete tri različite priče koje se ne mogu usporediti.
Greška broj jedan je tražiti brzi pregled bez jasnog cilja: drugačije se čita idejni, glavni ili izvedbeni projekt. Druga greška je poslati nepotpun set — bez troškovnika, bez tehničkih opisa ili bez statičkog dijela — pa se kasnije čuditi što su preporuke “općenite”. Treća greška je miješanje analize s projektiranjem: analiza treba ostati neovisna, usmjerena na provjere i pitanja, a projektant zatim zatvara rješenja i izdaje usklađene verzije. Kod ugovaranja dogovorite format isporuke: popis primjedbi po prioritetu, označavanje na nacrtima (npr. referenca na list i poziciju) i kratki sažetak što je blokirajuće. Također, provjerite iskustvo analitičara s tipom zahvata (novogradnja, adaptacija, nadogradnja) i sličnim sustavima (npr. podno grijanje, dizalice topline, rekuperacija, ravni krov).
Tražite da svaka primjedba ima “gdje” (list/pozicija) i “zašto” (rizik), jer to ubrzava zatvaranje korekcija s projektantima.
Ne. Analiza je stručni pregled koji traži rizike i neusklađenosti, dok je revizija formalniji postupak kada je propisana ili ugovorena u tom obliku. U praksi, analiza često služi kao priprema da projekt bude “čist” prije formalnih koraka.
Prije ugovaranja izvođača ili prije zaključavanja izvedbenih detalja. Tada su promjene najjeftinije i najmanje stresne, jer se rješavaju na papiru, a ne u prašini gradilišta.
Promjene su normalne, ali problem nastaje kad nisu dokumentirane. Ako znate da će biti iteracija (npr. kuhinja, strojarnica, rasvjeta), dogovorite da se te točke tretiraju kao “žive” i zatvaraju kroz usklađene izvedbene detalje.
Analiza projektne dokumentacije: tko sudjeluje, što se dokumentira i kako teče proces. Savjeti, kontrolna lista i FAQ za pregledne i vizualno jasne prikaze tipova obnovljivih izvora, integracije u postojeće sustave i preporuka, uz okvir trajanja i faze uvođenja.
Pronađite izvođača za analizu projektne dokumentacije